Pogledaj me dobro
Ako me imalo poznaješ
Ja sam ti kao otvorena knjiga
Kroz moje srce
Puno je putem života
Bilo zatvoreno u meni
Skriveno
Kao u školjci
Najbolje kad uzmem olovku i papir
I pišem…
Sjetim se riječi prijateljice
Vi pisci svi ste malo trknuti
Baš me je iskreno nasmijala
Jer mi živimo u svom svjetu
U koje rijetke puštamo
Ali ispišemo svu ljubav koju nosimo
Sve neprospavane noći
Dok grad spava
Samo svjetlost uličnih svjetiljki
Obasja naše lice
Zagledano negdje u daljinu
U svoju tišinu
Iz koje u srce dolaze riječi
Napisane uz kapljice suze
Što je klizila niz lice
U njoj živi jedna
Od tisuću priča
Koje ću zapisati
Dušom
Nježno poput pera
Slične duše će osjetiti
Svaki uzdah
Svaki nježni dodir duše
Moje duše
Osjetit će je ljudi
Koji me nikad nisu vidjeli
Ali su osjetili
Moje borbe
Ljubav
Bijeg u samoću
Saživili su se sa mojim tekstovima
I poznaju me
A da me nikad nisu pogledali u oči
Ali su osjetili
Dušu..
Čistu kao suzu
Kao bistro more
To sam ja
Što dišem
Dok pišem
Za Vas…
Maja Ćulumović
