Koja glupa izjava
Ali sad shvaćam, osjećam
U glavi tupe udarce srca
U venama brzinski kola krv
Od straha se ledim
Zar se tako umire
Rekli su da je smrt mučna, bolna
Najednom
Sve stane
Prestaje
Tišina, rajska tišina
Obamrlost tijela, nema težine, bola, tuge
Tako je lijepo
Nikad nisam bila sretnija, poletnija
Kad se okrenem unazad
Nema nikoga
Ništa da me povuče nazad
Mislim da ni ne želim
Čak i ne mislim
Hoće li tko žaliti za mnom
Sad sam konačno
Ona sebična , razmažena
Napokon sretna
Anđeo u bijelom.
Ivana Bedi
