Voljela sam dok si pisao note
I pretvarao ih u glazbu
Bili smo par
Koji je svakom upadao u oči
Naša ljubav je bila burna
U isto vrijeme je bila nedodirljiva
A nekad je boljela
Odlazili bi i vraćali se jedno drugom
Ali jednog dana
Mene si zauvijek izgubio…
I sad u svom ludilu stvaralaštva
Nastaće najljepša pjesma
Snažna
Moćna
A opet tužna…
Sa tužnima stihovima
A po cijeloj meni
Na mojim leđima
Pisao bi riječi
I pretvarao u glazbu
Ali nisi znao to pokazati
Pustio si me da odem daleko
Bez traga
A tvoji stihovi
Možda završe u ladici
Al znam da ta tvoja duša nemirna
Sto puta će nešto nadograđivati
Misleći da tako će me pronaći
Ne želim da me nađeš
Jer bio si netko tko nije znao ljubav životom pokazati
Ali slušajući tvoju glazbu
Mnogi će zaplakati
Plač pjesme
A ja živim u njoj
I tko zna koliko generacija će se zaljubiti
Slušajući tu glazbu
Osjetit će dušu tvoju
Koja nije znala govoriti
Ali kroz glazbu si govorio
Jedino si tako znao
Bože kako si zaplakao
Dovršivši posljednju notu
Posljednji stih
Opet si sve spremio u ladicu
Sa posebnim ključem
Iz koje kao da čuje se nečiji plač
Plač nečije duše
Maja Ćulumović
