Šetala sam zamišljeno parkom,
Misli su mi odlutale daleko, daleko
a, pogled u daljini mi je zastao.
Srce moje tajnu duše osluškuje.
U jednom trenutku dok sam tako šetala,
tijelo mi se grčevito počelo stezati , a bol u utrobi je bivala sve jača…..
Nije jenjavala i potom sam utonula u san.
U snu sam se vječito u krug vrtila i uvijek se na isto mjesto vraćala..
Tek što sam se nakon dugo vremena trznula i oči otvorila…
Eto na javi,
vidjeh cvijet koji dušu mi izliječi.
Šafran, jedan šafran,
od sunca sakriven,
dubokim zelenim raslinjem pokriven,
svojom ljubičastom krunom u tami zadubljen.
Odjednom tijelo mi se trzne,
zatim se potpuno opusti,
to me šafranom miris zove…
Otvori rosne zvonolike latice, cvjetove svoje mi pruži,
jednom laticom mi namiguje,
drugom me nježno miluje.
Trećom mi pjesmom dovikuje.
I tako otvori on i šestu laticu.
U tom trenu kaže mi jasno:
Ne budi uvela ruža!
Nasmiješi se!
Zar ti nije jasno?
Mrazovac te omamio, a
ja sam te iz toga stanja izbavio.
U tom trenu mrazovac se razljuti.
Na šafranovim krilima,
ponovo se probudim,
žuta tri prašnika me u vis dižu..
Dugački listovi me čvrsto grle,
od otrova me vješto brane.
Mrazovac u tom trenutku na zemlju padne,
polako snagu gubi,
potom u zemlju propadne.
Šafran mi ponovo kaže :
Dobro pazi!
Ima u ovom svijetu puno dvojnika sa lica dva..
Svojom ljepotom te zavedu, ali ti dušu otrovom ispune, a tijelo ti oslabe.
Prava snaga se ne očituje u izvanjskoj ljepoti i sjaju, već u unutarnjoj poniznosti i vjeri.
Nina Vukadin
