Kada jednom stopim se
sa oblacima
i moja sjena postane
tek blaga igra lahora,
svaka suza koja je
u grlu zamrla
blistat’ će
na ogrlici beskraja.
Kada moj lik
u suton krene
stazom vječnog spokoja,
svaki osmijeh
što lice mi obasja
vjetrovi će pretvoriti
u glazbu Svemira.
I svaka riječ,
i sve što od sebe
dala sam
složit će ruke Njegove
u pjesmu o ljubavi
koju sam živjela
i disala…
SnjeGa
