Njega kojeg nikad nije dodirnula
Zagrlila
Poljubila
Ali…
Od njegovog glasa je zadrhtala
Kao nikad prije…
Njegove poruke je čuvala kao najveće blago…
On je u njen život ušetao
Kao uragan
I srušio sve barijere
I sve ono što je rekla da nikad ne bi…
Sa njim je željela sve…
Osjetiti kako diše pored njega…
Željela je osjetiti dodir njegovih usana
I njegov šapat na uho…
Da željela je svim srcem njega…
A on…
Nije bio imun na nju…
Ali se uplašio tih snažnih emocija
Koje nije dugo osjetio
A sve se odvijalo nekako brzo
Snažno
Nježno
Strasno
Da se uplašio samog sebe…
I povukao se….
A ona…
Dugo je krila tugu u srcu….
Ne želeći je dijeliti sa drugima…
On je bio netko njoj poseban po svemu….
Suze su se uvijek caklile u njenim očima…
Ali nije ih pustila…
Sve ono vezano za njega ostavila je unatar sebe….
Sačuvano za zauvijek…
Pamtila ga je…
Dok god je disala…
Ispisala je tu ljubav
U stranicama dnevnika…
I kad je zauvijek otišla…
Njena prijateljica kojoj je prije smrti
Ostavila svoje stvari
Nakon puno godina
Dok je iznova sve čistila
Našla je taj skriveni dnevnik
Već su i korice požutile
Ali sve što je pisala
Bilo je nešto što se sa ničim materijalnim ne može usporediti
Neprocjenjivo blago….
Prijateljici su suze samo navirale na oči…
Jer tu je baš sve bilo zapisano
Tu je bila ona živa
Osjetilo se njeno srce
Na svakoj koricu ispisanih riječi
Njenog tajnog dnevnika
Maja Ćulumović
