Volim pročitati knjige koje u sebi sadrže istinite podatke, opise krajolika i mjesta, ljudi. Upravo zbog toga me ova knjiga privukla. Autorica 1938. godine zbog nacionalističkih progona seli s roditeljima u Afriku. Tamo je naučila cijeniti sunce i zemlju, osluškivati zvukove prirode. I našla je prijatelja, prvu ljubav svog života. Djetinjstvo je provela na farmi Kenije, a poslije rata vratila se u Njemačku.
Pripovijetke su to o Africi koje se događaju u kolonijalno doba, ali i u današnjoj Africi. U njima autorica kroz izmišljene priče potaknute osobnim doživljajima i iskustvima govori o životu koji se odvija prema drugim životnim kriterijima, kao i današnjem životu i promjenama tog kontinenta. S puno detalja, razumijevanja i ljubavi prikazuje ljude i njihove sudbine. Svojim pričama čitatelja uvodi u prekrasan doživljaj pejzaža u kojem ljudi zaista
cijene prave vrijednosti prirode.
“Ljudi koji su u Africi naučili gledati, slušati, mirisati i okusiti, nikad ne zaboravljaju slike koje su vidjele njihove oči. Nikada više ne mogu odvojiti zvukove Afrike od svojih ušiju, a miris zemlje ostaje im vječno u nosu.”
Karolina Obradović
