U očima boje mahovine
sa čudnim tačkama
pastramke potočare,
nastanila se moja slika.
Gledaš me lijepu i ružnu,
tajnovitu i golu,
dok oblačim i svlačim
bijelu i crnu odoru.
Piješ mi rosu jutarnju s
usnulih trepavica
i svaku boru sklanjaš sa
umornog mi lica.
Uz tebe sam srasla kao
uz list cvijet.
Možeš li mi reći što
sam stvarno tebi,
jesam li ti otrov ili sam ti lijek.
Savka Gudović Parađina
