Ostavljena u vihoru
siromaštva i
neljudskosti majke
kojoj sve je bilo
bitnije od djeteta…
Ostavljena na ulici
gdje zaborav je
glavni grad i
sivilo ulica
i smrad ustajalih
tjelešca, obavijenih
izmaglicom crnila
iz tamnih oblaka
koji plaču nad
sudbinom nevinih
malenih dušica…
Ostavljena na milost
i nemilost, tamo
gdje vlada zakon
jačega, da bori
se pokidanih cipelica,
poderane opravice
i sa suzama u
hrabrim dječjim očima…
Ostavljena, a zima
je pred vratima
sa jabukom u malenoj ručici
bori se satima…
Ima li tko da pruži
ruku spasa svim
ostavljenima, na ulici
zaborava, slomljenima
i napaćenima
izmučenim dječjim
dušama, da pruži
im utjehu u nadolazećim
zimskim danima
da vrati osmijeh
u oči pune patnje
da dade im krila
za nove životne putanje…
Martina Kopić
