Ne volim hladne vjetrove, što
zebu mi oko duše.
Mrzim lažne osmijehe ,što svaku vjeru sruše.
Ne volim tužne rastanke ,što odnose
Uvijek dio tebe.
Mrzim kad ljudi očekuju da pregaziš
samoga sebe.
Širim ruke u zagrljaj,
u kojemu samo za neke mjesta ima.
I dajem iskreni osmijeh, al se ne smiješim svima.
Možda je to moja kazna ili grijeh,
ali kada ti se nasmijem onda je
to iskreni osmijeh.
Snježana Pavlović
