Između pjeva ptica
proljetnoga i ljetnoga
jesensko zorenje
i odlasci na jug stoje
te zimske šutnje
što duge noći broje.
I muk tvoj
kojem ne mogu
pročitati note,
ne znam želiš li
još čekati…
Ili zapjevati glasno
na želji ljeta
grliti strasno.
I ostati tako
među versima
opijen tek
mojim očima.
Jagoda Vičević
