Kako vrijeme prolazi bol se smanjuje. Navikla sam da više nisi tu.
Ime ti ne spominjem, drugi sad već primjećuju. Ne govorim ništa, na pitanja se samo nasmijem. To mi jako dobro ide, već sam odlična glumica postala.
No sad, kako dolaze neki dani, izlaziš iz svakog ugla.
Kad se sjetim naših omiljenih mjesta, gdje više nećemo nikad ići, zaboli.
Kako s nekim drugim ići na naše svetinje?
I sad, osjetim taj poseban, naš grad i sjetim se nas.
Kako se vratiti, bez tebe?
Kako lutati tim ulicama, bez tebe?
I zaboliš, nakon toliko vremena, zaboliš.
Nisi mi ostavio upute za dalje.
Ivana Bedi
