Sve manje vidim tuđe odraze u svojem ogledalu.
Iako ga ne pitam, što misli.
I tuđi postupci nisu mi ni mjera ni nakana
budućih mi djelovanja.
Sve manje se pogledavam u izloge dok prolazim gradom.
Zapažena ili ne?
Sve jedno.
Jer reći će što ne čujem,
pa i ako, neka je, nije moje.
Ogledam se u svoju nutrinu,
prirodu i poredak koji je po mjeri moje savjesti.
Stečenih iskustava, ispravljenih grešaka i propusta zbog kojih žalim tek ponekad.
Ovdje sam i sada.
I nikada više takva.
Ne gledam svoj odraz,
ali pazim što puštam iza sebe.
Marijana Martinčić
