Gledamo na drugog.
S distance s koje su život i smrt ponekad premalo.
Za milost.
Suosjećanje.
Istinski uvid.
Puni osude, prezira i jetkih komentara
jadne smo marionete vodvilija koji nije naš.
Lakrdijaši puni ponosa i zanosa vlastitom kartom.
Tek bol dovoljno je jaka da prodre do osjeta uzajamnosti i razgoli nas pred zajedničkim početkom i krajem.
Trenutak praštanja i istinske spoznaje nakon što je zavjesa već pala.
Nakon aplauza.
Nakon rata i mira.
Trenutak šutnje u kojoj su pobjednik i žrtva jedno.
Marijana Martinčić
