Probudila sam se ujutro opet prije svih, pristavila sam si vodu za kavu i otišla u toalet obaviti jutarnju higijenu, pogledala sam se u ogledalo i prvo što sam ugledala bile su tužne oči, moje tužne oči.
Pogledala sam duboko u njih i pomislila;
“Pa gdje si nestala djevojčice, kome si se toliko zamjerila da te život toliko slama, da te ljudi povrjeđuju, da te svi na kraju ostave samu?”
Morala sam nešto poduzeti, jer znam da će na kraju završiti kobno, kobno za mene, jer izgubit ću sebe, a onda na posljetku i djecu, odlučila sam se na očajan potez.
Odlučila sam odustati od ljubavi!
Počela sam više čitati knjige o samopomoći, o podizanju same sebe, kako se okrenuti sebi… počela sam više razmišljati što mi je najbitnije u životu, napraviti si male ciljeve koje ću pokušati ostvariti, ne pokušati, krivo sam se izrazila, koje ĆU ostvariti.
Prvo moram djeci biti podrška da pređu preko svih prepreka, jer su i oni meni podrška kada mi je teško, a da toga nisu ni svjesni, te se okrenuti sebi, napraviti ono što sam dugo željela i morala iako me sam spomen na to ledi od straha, a onda polako, korak po korak ostvarivati dalje.
A pošto me je napustila jedina osoba kojoj sam vjerovala, koja mi je bila podrška, koju sam voljela, odlučila sam zauvijek zatvoriti srce i više nikad nikoga ne pustiti unutra.
Da, znam očajan i glup potez od mene, ali morala sam, najviše zbog sebe… ne mogu više podnijeti toliku bol, tolike suze, tolika razočaranja…
Tko bi i mogao?
Dala sam uvijek maksimum sebe i eto mi sad, pravo nož u leđa, zato je najbolje da odustanem od svega, od ljubavi, od svoje srodne duše.. tješim se.
Znam i sama da će mi nedostajati zagrljaji, poljupci, onaj osjećaj da sam u sigurnim rukama, onaj mir kada ležite pokraj nekoga i znate da je to to… o da, nedostajat će mi, jer uživam u svemu tome, ali moje srce više ne može podnijeti razočaranja.
Iz razmišljanja trgnule su me dječje nogice koje su se čule kako stupaju iz sobe, moji mališani su se probudili, a ja sam tek sada primijetila suzu koja je klizila niz moj obraz, jer moje srce je znalo da će baš taj očajan potez biti taj koji će me uništiti do kraja.
Susan Day
