Ljubav je snažna, krhka, podana, vjerna, vječna. Možemo nabrajati što više što sve ljubav je. Znati za ljubav je znati za blago ovoga svijeta, to je znak da pripadaš, a pripadaš još više ako voliš. Ja bi rekla da i ne moraju tebe drugi voljeti, ali to je zarazno, i sve dok daješ ljubav sebi, možeš ju davati i drugima, ali to dođe tako svjesno, sa znakom odgovornošću, i ozbiljnošću, jer te briga za druge i tu se svakako razvija ljubav.
Biti ljubavan i tu mislim zauzeti takav stav u životu, da ćeš uvijek biti osjetljiv na ljubav u bilo kojem obliku te snađe, i da ćeš se sjetiti ljubavi kad je teško, kad je tužno, i kad je to jedino što preostaje. Znati spoznati ljubav je znati i davati, i ti ne pitaš kako ćeš je dati, ti znaš da ona tebe nosi kroz život, i tako ona i najmanjim vibracijama, zvukovima dopire do svega oko tebe.
To je vrlina koju svi nosimo, koja je u vremenu od kad vrijeme postoji, i ona ne traži ništa od tebe, ali ona te hrani svojim komadićima mudrosti na putu do sreće.
Svi pišu i pjevaju uglavnom o ljubavi, i o tome se može napisati milijarde riječi i ni tada ju ne može dovoljno opisati. Ona sve prožima, ona je naša nada, svjetlo i radost.
Voli i nadaj se.
Ina Veljančić
