Noć se spustila…
Usnuo je grad…
Još jedna noć …
Kada neće san na oči…
Tada iskradem se
I trčim bosonoga
Na tajno mjesto
Mjesto koje me uvijek iznova doziva…
Dok svugdje oko mene je mrak
Tamo u kutku napuštene kuće
Kao da spuste se zvjezde
I osvjetle mi put
U tom kutku pronalazim dio sebe
Prepun je uspomena
Na svakoj cigli pukotina
Baš kao u pretincu srca
Kao poneka tajna
U nama sakrivena
Tu se osjećam kao princeza
I vratim se u krug
Ushićena kao djete
Jer to mjesto ima posebnu tajnu
Koji moje srce krije
Možda je i paučina prekrila
Dio uspomena
Samo tišina
Samo lagana glazba se čuje
To je glazba moga srca
A ja plešem
U nekom svom svijetu
Dok svjetlost obasjava mi lice
Dok spava grad…
Polako vraćam se…
I znam da usnut ću kao malo dijete…
Osjećam dok lagano tonem u snove…
Da bila sam u nekoj bajci…
Pisanoj samo za mene…
Maja Ćulumović
