I nakon toliko vremena i dalje me obara s nogu, koliko sa svojim gestama, tako i sa svojim riječima…
O daleko je on od savršenstva, ali uz sve mane on je moj… te mane ga upotpunjuju, učine ga još posebnijim, još ljepšim i savršenijim.
“Ja za tebe neću umrijeti.
Ja ću za tebe živjeti.”
Rečenica koja me oborila s nogu, rečenica zbog koje mi mozak stao na pauzu i pokušavao procesuirati značenje, a kada mi je morao kao malom djetetu pojednostaviti rečenicu u meni se miješali osjećaji…
Zašto smo se upoznali u vrijeme kada nismo smjeli, zašto smo kliknuli brzinom munje, zašto smo se zavoljeli u tako kratkom vremenu?
Zašto netko to gore ne vidi i pokaže nam put da budemo zajedno, jer duše i srce ionako kucaju samo jedno za drugo?
“Vrijedna si borbe” – nije savršen, ali je moj…
Susan Day
