Oprosti, ali neću.
Ne zato što ne mogu,
znam mogu i puno više.
Ne želim
biti putnik kroz život
biti slijepa na svjetlo.
hodati bez cilja,
živjeti bez vjere i nade.
Oprosti, ali neću.
Biti marioneta u nečijim rukama.
Ne želim.
Želim zagrliti život
prihvaćajući sve njegove
vrline i mane,
nadati se da nakon kiše
dolazi ne samo sunce
već i duga.
Želim vjerovati u obećanje
da bit će bolje, da postoji bolje
unatoč svemu što me okružuje.
Umor, tuga, nezadovoljstvo
prolazni su baš kao što je
sve drugo prolazno,
Je, i ja to prihvaćam.
Ja to znam.
I upravo zbog tog saznanja
neću biti sudrug
ovom ludom kolapsu
nametnutog, iskompleksiranog
načina života.
Neću, jer znam da
postoji nešto veliko, veće,
iznad svih i svega.
Neću, jer vjerujem u to.
Vjerujem u besmrtnu ljubav.
Karolina Obradović
