Voljela je odlutati
U svoj svijet…
Nije živjela po pravilima
Niti je željela da je netko
Oblikuje i mjenja…
U nešto što ona nije bila…
Voljela je svoju slobodu
Promatrati ljude
Ne da bi tražila mane
Znala je čitati srca
Vidjeti što se krije
U srcima drugih osoba…
Kad bi osjetila
Prišla bi nekoj osobi
Tužnoj
I sa par riječi
Nacrtala bi toj osobi
Osmijeh na lice…
Voljela je trčati
Bosonoga po kiši
Voljela je snježne pahulje
Da joj padaju po licu
Tada je osjećala najveću radost
A sunce…
Živjelo je u njenom srcu
Pustila bi da je miluje
I putovala mislima daleko
Stvarajući neke nove priče
Nove početke…
Uživala je u ispijanju jutarnje kave
Bila je tu
A mislima bila je svugdje
Rijetki su je mogli shvatiti
Tu njenu potrebu da odluta…
Da bila je neobična
U svijetu kakav je danas…
Ali ona je živjela
Po svojim kalupima
Sretna na svom oblaku…
Crtajući osmjehe
Čineći druge
Na trenutke sretnim
Maja Ćulumović
