Život je pun briga, ali i nade. Svi naši usponi i padovi negdje su zabilježeni u našoj podsvijesti. Oni čine naš život, u njima se broje naše godine. Za neke stvari se vežemo i teško ih puštamo dok druge tako lako propustimo kroz prste. Naučimo biti poput vjetra, a opet padamo dok smo u letu. No nije sve ipak tako komplicirano kako se čini. Ponekad treba znati, ali i razumjeti što nam poručuje naše tijelo, a što srce. Velika je razlika između tog. Dok razmišljaš o važnosti obitelji, ljubavi, prijateljstva ne zaboravi sebe. Ne dopusti da se izgubiš između potrebe i moranja.
Nađi vremena za odmor, za uživanje. Razdvoji potrebno od nepotrebnog. Svijet neće propasti ako na trenutak sjedneš i udahneš, popiješ šalicu kave ili čaja. Možda je oko tebe kaos: prljavo posuđe, prašina… No ono će i dalje biti tu i nakon što predahneš. Razlika je u tome što ćeš ti nakon predaha biti u manjem kaosu i imat ćeš više volje i snage za svakodnevne obaveze.
Kolumna: Zapisi u vremenu
Karolina Obradović
