Ovo je jedna baš onako ‘feel good’ priča. Preporučam ju kada vam bude trebala nekakva utjeha, jer na mene je imala ugodan i smirujući učinak, iz nekog razloga. Sve su Innine priče lijepe, sve imaju sretan završetak, ali ne sjećam se da je ijedna na mene djelovala ovako – uljuljala me u neki osjećaj spokoja, i obavila me kao dekica na kišni dan, ugrijala kao šalica finog, toplog čaja…
Ivy se vraća u svoj rodni grad, u svoju rodnu kuću sa suprugom Cole. Kuću je naslijedila zajedno sa bratom, ali ona i Cole su ga isplatili, jer su u toj kući htjeli zasnovati obitelj. Ivy je pedijatrica, a Cole je kirurg, no Ivy je spremna staviti svoju karijeru na čekanje, kako bi rodila dijete, jer tako su se ona i Cole dogovorili, zajedno su deset godina i Ivy je već nestrpljiva da ostane trudna. Donovan je cijeli život ostao živjeti u tom gradiću, pa se ugodno iznenadio kada je vidio da se Ivy vratila i uselila u svoju staru kuću – njih dvoje su praktički odrasli zajedno, i bili jako bliski prijatelji prije. On je trenutno bez posla, pa kada Ivy i Cole kažu da trebaju majstora za adaptiranje njihove kuće, logično je da će baš Donovan preuzeti to na sebe, pa on i Ivy jako brzo upadaju u staru rutinu – vole piti kavu skupa, jesti rižu na mlijeku, razgovarati, i odmah izgleda kao da godine razdvojenosti nisu utjecale na njihovu bliskost. Osim što Ivy misli da Donovan izgleda kao muškarac sada, jako zgodni muškarac, a ne više dječak, a Donovan isto u Ivy vidi jako privlačnu ženu, a ne samo slatku djevojku, kao prije. Donovanu odmah postaje jasno da njegova prijateljica Ivy nije baš u sretnom braku, Cole puno izbiva i ona je jako usamljena, pa osim što joj pomaže oko kuće, pravi joj i društvo dok je sama, pa se njegova privlačnost prema njoj samo rasplamsava. Stvari eskaliraju kada Cole u jednoj svađi kaže Ivy da uopće ne želi dijete, pa ga Ivy praktički izbaci iz kuće, uz prijetnju da će sama ostvariti svoju životnu želju da bude majka, makar išla na umjetnu oplodnju. No, zašto bi napravila nešto tako bezlično, a uz to i skupo, kada na dohvat ruke ima predivnog muškarca, koji joj je najbolji prijatelj, i prema kome osjeća strašnu i bliskost i privlačnost?
Neću dalje, da vam ne pokvarim ugođaj, jer priča je baš divna. Obožavam te bliske, prijateljske odnose, koji se pretvaraju s vremenom u nešto više, a Inna Moore je to u ovoj knjizi napisala i više nego savršeno – definitivno ide na popis najljepših ljubavnih priča koje sam pročitala ikada. Sve preporuke, meni je ugrijala i srce i dušu!
Saša Jakšić – Ovisna o čitanju
