Snovi su čudo koje me vraćaju
U neka davna vremena…
Snivam noću, snivam i danju,
Na ljuljački istkanoj od snova
Moj se život ljulja po marginama
Stvarnosti i bujne mašte…
U svjetove daleke bježim,
Tražeći nove snove koje ću sanjati
I noću i danju, novi svjetovi
U mojoj čudnoj glavi, otkačenoj…
Na ljuljački istkanoj od snova
Živim ovaj život svjesna da sve prolazi…
Svašta sam već doživjela
U svome životu teške realnosti,
Zato mi ostaju snovi životopisni
Koje pokušavam ostvariti,
Pišem stihove i ljuljam se
Na ljuljački istkanoj od snova…
Anada Kotorac
