“Svi vole taj famozni Halloween, sve mi je to tako dječje, maskiraš se u nešto strašno i plašiš okolo ljude.”
Razmišljala sam u sebi dok sam pješice išla prema kući i ogledavala se oko sebe kako se djeca i odrasli zabavljaju skupljajući slatkiše.
Nikada nisam bila za te tradicije, niti za Božić, od djetinjstva me to ne zanima, ni sada kada imam dvadeset i pet godina.
Zamišljena u svoje misli, nisam ni vidjela nekoga ispred sebe dok se nisam sudarila u tu mračnu prikazu.
Od njegovog jakog tijela s kojim sam se sudarila, sigurno bi pala da me on nije uhvatio za ruke.
Polako sam podignula pogled i vidjela sam – ništa…jednostavno ništa.
Bio je sav u crnom, od hlača do majice, imao je kapuljaču preko glave i nisam mu mogla vidjeti lice.
Nešto mi je ubrzalo puls, razum mi je govorio da bježim, ali moje tijelo je stajalo na mjestu i gledalo u njegovu mračnu pojavu.
Ništa nismo jednom drugom rekli, pustio je moje ruke i nasmiješio se.
Tada sam mu vidjela zube, zube koje su bile čudne… ma nemoguće, nisu to pravi zubi!!!!
On je vampir, strah mi je prošao kroz vene, kroz kosti, zar ću sada i ovdje izgubiti život?
Na ulici?
Odmaknula sam se od njega, ali osjećala sam da me nešto vuče k njemu, neka sila, i ne, nisam ga se bojala, dapače, htjela sam se stisnuti uz njega da me izbavi iz ovog mog mračnog i usamljenog života.
Pružio mi je ruku bez i jedne riječi, pogledala sam u njegovu ruku, pa u njega.
-Ne boj se, ljubavi. – tiho je šapnuo i polako počeo skidati kapuljaču.
Kada je skinuo kapuljaču, vidjela sam bijelu put, velike očnjake i plave oči, nisam se ni snašla već su se noge pomicale od njega, nisam ga ispuštala iz vida, u meni je sada kolao strah.
Stani! – rekao mi je sa svojim grubim glasom i stala sam kao ukopana.
-Zar vidiš samo zlo u meni? Tražio sam te godinama!!
Tada sam pogledala u te nebesko plave oči, vidjela sam tugu i znala sam da je on više od onoga što je.
Pružila sam ruku s osmijehom i čekala…
-Dobro došla ljubavi!! – pogledali smo se, jedan drugome nasmiješili i lagano je prislonio svoje usne na moje i jezikom tražio da ga pustim unutra.
Hlapljivo sam ih otvorila i utapala se u njegovom poljupcu, prošla sam jezikom po njegovim očnjacima i osjetila kako je u sebi zarežao.
Odmaknuo se, pogledao me i pitao da li sam spremna.
Dovoljno je bio taj njegov pogleda da mu potpuno vjerujem i klimnula sam glavom da sam spremna.
Još jednom mi se nasmiješio i prislonio usne na moj vrat.
Osjetila sam mali ubod, koljena su mi zaklecala od zadovoljstva i s osmijehom se prepustila njegovoj ljubavi, njegovom sisanju moje krvi, jer znala sam – postajem vampir, njegova dugogodišnja družica.
Susan Day
