Ploviš beskrajnim morem
moje tišine i šutiš.
Puštaš jedrima da ih bešumni
vjetar nosi sve dalje i dalje…
Kliziš s užarenog vala na val.
Nečujno i lagano poput pera
pored mene prolaziš
i šutiš…
Tišina tvoja teža je od
beskrajne moje tišine.
Ali… i ja i dalje šutim…
Riječi su nevažne,
riječi ništa ne znače
jer srce je ono koje treba govoriti.
Božana Ćosić
