Diskutabilno
stanje svijesti –
oštro udara
u potiljak…
Zaslužuje li itko
ovakvu nepravdu?
Gotička magija,
kojom prizivaš
prisustvo muze
prilikom pisanja;
ocrtava se u tvojim
mističnim očima.
Jarka silina
pogađajućih slova,
ostavlja neizbrisiv trag
budućim protagonistima
književnih naraštaja.
Talentirana,
a opet suviše
samozatajna
i skromna
oaza mraka,
putuje skupa sa
samotnim periferijama
morbidnih istina,
mučeći nas
nemilosrdnom
prošlošću nasilja.
Tvoji stihovi me
izvlače iz grobnice,
koju mi je prije
nekoliko godina
iskopao nadasve –
nesposoban termit
zlih namjera.
Piši,
sve dok
ne istjeraš
agoniju iz
posthumnih treptaja
kancerogene sumaglice.
Ne može(š)
dalje od toga…
Lorena Vojtić



