Sve je i dalje tako sivo,
moje misli se oblikuju
u siluetu tvoju
u oblaku dima
raspršena,
rastrgana,
ali ipak ti
tako blizu, a tako daleko,
tako postojana
u sjećanjima
nisam te zaboravila,
a kako i bi
kada ti si jedina svijetla
točka, na nebu moga
sivila
moja zvijezda vodilja
i onda kada je noć najtamnija
moja sretna misao,
i onda kada sreće nema
daleko si daleko
ko li ti sada krevet
sprema
pitanja, sama pitanja,
a odgovora nema
ostala je samo
nada snena
u dimu raspršena,
u sivilu rastrgana
ostala je samo misao,
ničeg drugog nema..
Martina Kopić
