Prekrasnu kosu mi je na ramena
uz nježne uzdahe spustiti znala.
Ah! Bože moj, to je bila žena
koja me uvijek sa osmijehom zvala.
Žeđ je bilo ime, čak i njene sjene.
U meni je duh utamničen bio.
Od ljubavi su mi oslijepile zjene.
Sve sam joj rekao, ništa nisam krio.
„Oh, smiri se, strpi, ljubav su i boli“ –
Znala je reći, uz poneki stih.
Odgovorio sam: „Srce samo govori,
I vjeruj, ljubav je jača od svih“.
Odjednom tišina i nemoćne kletve.
Gdje skončaju naše najljepše sjetve?
Milan Frčko
Autor slike: Milan Frčko
