Doživjevši
halucinaciju broda-
što ka horizontu
Sunca plovi,
skladajući uspavanku valovima kolebanja;
spoznajem kako nedostajanje
razara, psihu mori.
Pritišće epicentar dekompenzacija!
Ogranci ega,
superega i ida tlače-
seciranjem uma do najminijaturnijih komora
stapa se višestruka ličnost individue.
Anksioznost pjesničkom slikom dočarana
ponirući u korita besciljnosti,
finesom nestalnosti ovjekovječena-
dugotrajno
dobiva na snazi.
Depresije krik strašan,
obilježen
slabošću energije
migrenom, retoričko pitanje prolama:
kad ću konačno
osluhnuti obzorje?
Lorena Vojtić
