Slučajno jutros u prolazu sretoh ženu,
umornih plavih očiju
i sjede kose…
Sjetih se svoje majke,
a lice mi skvasiše suze poput rose.
Poželjeh tada susret,
razgovor i nježnu ruku da me pomiluje.
Nesvjesno zazvah MAJKO
al’ ona nije mogla da me čuje.
Snježana Pavlović
