Na početak mog života me odvela
ova Mahlerova peta simfonija
i u meni mladost ponovo buja.
Gledam svoje srce i sada znam tko sam ja.
Ja sam ljubitelj svega što je lijepo.
Na primjer, kora od brezinog drveta,
ispod koje je mladost, kratka, napeta,
zatim razmišljanje, koje je sveto,
te ljubav, koja mi je srce okupala.
Ozbiljna glazba i ljubav. To se pamti.
Majka me je uz muziku čuvala,
sve dok sam mogao njeno srce dozvati.
Glazba me vodi i do samog kraja…
Nenadmašan je! Mislim na Karajana!
Milan Frčko
Autor slike: Milan Frčko
