Tvoji prsti klize mojim licem,
Osjećam u nosnicama onaj tvoj dobro znani miris
I leptiriće u trbuhu, kao da je prvi put…
Ljubiš me nježno, najnježnije, polako
A ja se sva gubim u tvojim poljupcima
I (opet) gubim tlo pod nogama…
Znam što slijedi i utroba mi drhti već unaprijed…
Ti si moje sve, moj razlog za život
Mogu li te više voljeti?
Je li to ljubav ili samo požuda – ne znam,
Znam samo da sam ovisna o tebi
Potreban si mi kao zrak koji udišem…
A onda, otvaram oči – sve je to bio samo san…
Odavno me tvoje ruke nisu dotaknule
I nedostaješ mi beskrajno jer eto – sve je to život…
Anada Kotorac
