Toplina se uvija oko mene
dok nježne zrake sunca kupaju moje lice
milujući mi dušu
dok čujem melodiju
koju lahor donosi sa
sobom
prolazeći krošnjama drveća
na svom putu
prema vlatima trave
otklanjajući i zadnji
sjaj jutarnje rose
Mirna sam
dok stojim nepomično
dižući pogled prema
kristalno plavom nebu
gledajući let ptica
dok svojim krilima
igraju samo njima
znanu igru
I osjećam
tu je
još uvijek mala
ali postepeno raste
divlja i nesputana
Želja za slobodom…
Martina Kopić
