Promjena vremena,
lišena ljepote skladnih
odnosa…
Lepršam između jave
i sna osjećam se odbačena,
iskorištena, možda i kriva
sama sjedim u sobi dok
negdje dolje čuju se glasovi
vedrih i istinskih krivaca
osmjesima pokušavajući
da kupe simpatije i naklonost
davno slomljenih srca…
Ali ne, ne mogu me slomiti
prejaka sam da bi padala
na isprazne isprike i
lažne osmjehe, radije sam sama
zatvorena u sobi svoga
vlastitoga svijeta,
lišena niskih emocija
pletem svoj vlastiti svijet
u kojemu prevladava
samo sklad i harmonija…
Ja sam čarobnica,
sama stvaram svoju magiju
kojom bojim svoj svijet
vedrim bojama i osmjesima
i ne diraju me
ne ja sam jaka, jača
nego prije, a ono što oni
ne znaju, kada se nešto slomi
i kada sastavi se
nije više kao prije…
Martina Kopić
