Ponekad mi se čini da su sve moje životne misije već završile.
Odradila sam što sam trebala ili vjerojatno samo što sam mogla.
Zaista ništa naročito.
Ni za sebe, ni za druge.
I što i kako dalje?
U krugu, na kružnici ili izvan?
Ne želim se opetovano kretati po kružnici.
Nit’ prepustit se centrifugi.
Centripetalno biti ću izbačena jednom.
Sasvim sigurno.
Zaviriti u neke druge oblike?
Nije moje.
Možda otkrivati neke nove kružne oblike
koji se simetrično uklapaju u već postojeću dimenziju?
Nešto apstraktno i sasvim individualno?
Ne gubeći doticaj sa konkretnim i univerzalnim.
Marijana Martinčić
