Nešto me istovremeno cjeliva i tišti,
a stvari oko mene
postale su manje važne,
bezvrijedno okupiraju.
Tražila sam u njima sreću
samo prividno, maglovito.
Osmijeh mi je namamio muk tišine,
progovorio odveć glasno.
O, sad mi je tek jasno.
Karolina Obradović
