Osveta prošlosti reže
rane preciznim rezovima
ne ostavljajući slobodno mjesto
na srcu i duši
dok bol izgara
i ono malo preostalog razuma
što drži me na granici između
ovdje i tada…
Koža pamti
svaki zarez oštrice riječi
koje ubadale su
i rezale precizno
kao da je meta za
vrhunskog plaćenika
bez milosti
ne ostavljajući prostora
za nadu
dok sigurnim koracima
ostavljao si me
iza sebe
da onako ranjena
raspem se u krhotine…
Martina Kopić
