Gledam svoj odraz
ne prepoznajem se…
Umorna, slaba,
iskorištena…
Godine bola
traga ostavile su…
Suze neumorno klize,
dok ruka probija tanku
opnu ogledala duše.
Dah se ledi u zraku sivila
hladnog…
Borim se, ali teško je.
Predugo sam kupila
krhotine, kako je tko
prolazio ulicom
mog života, uzimajući
mi dio po dio…
Možda je vrijeme da
sve pustim, jednom slomljeno
nikad više isto
nije…
Martina Kopić
