1.Sokratov slučaj
Robovi im oprahu noge kako bi legli za stol. Legli su i ručali, potom popiše gutljaj čista vina u slavu bogova, otpjevavši pean. Zatim, po običaju, pređoše na pijanku, ali kako bijahu slomljeni od noći prije, simpozijarh proglasi da vrijeme neće provesti u opijanju, već neka piju kako se kome svidi.
Simpozijarh toči vino i vodu u pehare. Papasilen stoji nizak, trbušast, ćelav, prostodušan, veseo i pijan od čistog vina, kako piju samo barbari na ovom helenskom svijetu. Ali priseban je ispitujući atenske uglednike na gozbi.
-Smije li se na gozbi razgovarati o filozofiji?
-Je li prvo bila kokoš ili jaje?
…
Eros.
- sin Ereba(mraka) i Nikte(noći), nastalih iz Kaosa
- sin Penije(neimanja) i Pora(puta), sina Metide(pameti)
- sin Iride i Zefira
- sin Aresa i Afrodite
Eros.
Zbog čega Eros išće sjedinjenje? Uživanje nije razlog, niti je to sjedinjenje rascijepljenih dvostrukih ljudi; androgina. Želimo postati trudni kako bismo sami sebe eventualno rodili u ljepoti. Ljubav prema ideji je naš pokušaj besmrtnosti.
…
Došao sam na tvoju smrt. Na zalazak sunca nad Heladom. Na svoju inicijaciju.
-Dobro – reče Silen.
Sada glasno: – Ovo je posljednja gozba! Odričem se poezije za filozofiju!
Sofisti ga pogledaše s prijezirom i gađenjem. Bješe to velika pobjeda Istine nad Ljepotom u kojoj ga optuživahu za zločine koje su sami počinili.
-Propada…
…mnogo toga…
…većina…
…gotovo sve…
Bijaše to Krist prije Krista – Sokrat – moj učitelj:
-Smisao je Vrlina.
-Vrlina je Znanje.
-Znanje je Spoznaja.
2.Platonov slučaj
Udisao sam jutro sa čežnjom za vječnosti. Bistro blijedo modrilo. Jedan auspicij – jato golubova kružeći skreće prema jugoistoku.
Magija je poluga.
Magija je model.
Ova me je prilika samo mogla naučiti korjenitoj promjeni. Bio je to jedini način, i za svijet i za mene, jer smo oboje imali, svatko svoj, rak jetre i definitivno nije bilo vrijeme za odugovlačenje.
Što znači mudar? Neki kažu da je samo Bog mudar.
Nakon toga otišao sam u Grad Sunca. Platon je u Heliopolisu također proveo dulje vrijeme, upućujući se u misterije. Čim sam se i ja pojavio, upravo u trenutku kada se krv Apofis razlila tijelom Nut – neba/boginje, prepoznali su me…
…
Platon je tamo otkrio odgovor na pitanje rascijepljenosti. Eros je bio demon koji u svojoj strasti skriva bit umjerenosti poput anđela koji stoji jednom nogom u rijeci, a drugom na obali i prelijeva vodu iz vrča u vrč bez da prolije niti jednu kap.
…
Gledam sicilijskog G. na TV-u isključenog tona. Čitam mu tiradu s usana:
-ne postoji jastvo
-pojave nemaju bit
-umjetnost ne služi da se izraziš, već da kažeš: živio sam
-muzika je jedina izlika temporalnosti
Moje usne zauzvrat oblikuju riječi koje mi je usadio drill u ovom samostanu; riječima učenja dalekih svjetova:
-rođenje
-bolest
-starost
-smrt
Ili riječima njegove vlastite braće:“Čovjek je biće koje je tako izvrsno sačinjeno da je grijeh oštetiti ga.“
-Pogotovo neznanjem – dodah.
3.Aristotelov slučaj
„Napustio sam Platona zbog Istine. Novi pojam koji se događa u filozofiji je ostvarivanje bíti u pojavi mogućnosti razumnog i voljnog izbora vrline koja se drži sredine između pretjerivanja i zaostajanja.“
-Pozvaše me da iz Lyceuma dođem kako bih te odvratio od ludosti. Kažu da si konačno odlučio poći pred smrt sudjelovanjem na eleuzinskim misterijama gdje ti nije mjesto – reče Aristotel.
-Pa opet ću poći! – odgovori Aleksandar drsko i bez imalo poštovanja prema svojem starom učitelju, ni ne pomaknuvši noge sa stola.
-I prisiliti ih da te iniciraju?! Teško onima koji oskvrnu Misterije!
-Moram dobiti odgovor što mi je dalje činiti kako ne bih pao! – Aleksandar se baci iz stolca na vrhove prstiju.
…
Toga je dana povorka iz Atene u Eleuzinu nosila Dionizov kip.
Hieroceryx – zemaljski namjesnik Psihopompa otvara velika vrata mantike podzemlja.
-Obratite pozornost na riječi koje ćete čuti i na stvari koje ćete vidjeti – kaže.
-Ali teško onima koji su došli oskvrnuti Misterije! – izgovara hijerofantkinja.
Pojavljuje se Eros sa ironičnim podsmijehom govoreći: – Rađanje je strašno uništenje kojim živi prelaze među mrtve, ali onaj tko nije prošao kroz zemlju i kroz pakao ne može razumjeti ni nebo.
-Kako ću? – zavapi Aleksandar.
Eros pruži Aleksandru vijenac od narcisa. Ispod metalnog stabla sjedi Had u ljubičastom ogrtaču. Perzefona više nije nevina djevojka, već pati. Aleksandar joj baca vijenac pod noge.
-Umrijeti znači ponovo se roditi, ali samo ako ubuduće ostaješ skriven – Had se okrene, zaogrćući se plaštem, u iščeznuće.
„Konx Om Pax“ – Neka sve tvoje želje budu ispunjene; vrati se univerzalnoj duši.
Ritual je dovršen i mi smo vidoviti od sada pa zauvijek. Nitko nije saznao je li Aleksandar poslušao.
…
…objasnili su mi što je značilo to što sam vidio. Čovjekov bitak jest biti ljudsko biće. Biti Čovjek još je daleko, ali biti sam ti, ostvaruje se svaki dan. Sve što su rekli bilo je:“Svaki dan ili situacija su vježba ili prilika; Vježbe Svakodnevice važnije su od bilo kakvih Vježaba.“
Dali su mi čudan talisman, koji je imao dvije strane, poput novčića, i isto tako se i upotrebljavao.
Na strani koja mi se okrenula pisalo je:
ako je čovjek cijelog života sadio tikve,
ne može očekivati da će mu narasti jagode.
Kada sam se izašao pogledao sam i drugu stranu. Pisalo je:
ni Bogovi ne znaju kako će čovjek
reagirati na sljedeću situaciju.
Gabrijel Barišić
