O ovoj knjizi sam čula mnoštvo pozitivnih utisaka i nekako sam znala odmah znala da će mi se svidjeti. Inače sam ljubitelj povijesnih priča, naročito o drugom svjetskom ratu i pričama o holokaustu. One istinite najviše su me se dojmile. Ova priča temeljena na stvarnim događajima jedna je od boljih, usuđujem se reći i najboljih koje sam do sad pročitala, a pročitala sam ih uistinu mnogo. U ovom romanu koji svjedoči izdržljivosti ljudskog duha, nadnaravnoj snazi i ljubavi kriju se životno važne poruke koje nikad ne smiju biti zaboravljene.
Eva je već u poodmakloj dobi kad u fotografijama u novinama opazi knjigu koju već šezdesetak godina smatra nestalom. Sam pogled na nju budi u njoj davno potisnute osjećaje i sjećanja na osobu koja je nekad bila.
Davne 1942. godine Eva s majkom bježi iz Pariza nakon uhićenja njenog oca. Skrivajući se pod lažnim identitetom u nepoznatom planinskom selu Eva se pridružuje pokretu otpora. Pomažući šarmantnom Remiyu u izradi dokumenata s lažnim identitetima, Eva s njim pronalazi način da sačuva identitet djece. Njihova prava imena upisuju koristeći Fibonaccijev niz u knjigu evanđelja. Usporedo s tim u njoj se sve više bude osjećaji da pomogne nevinim ljudima, ali i prema Remiyu koji joj postaje snaga i uporište u njihovoj bezizlaznoj situaciji. Dok se rat zahuktava i njezin bijeg u sigurnost je sve ugroženiji, Eva je sve sigurnija u svoju odluku spremna riskirati čak i vlastiti život.
Ovo je roman koji je vrijedan svake pažnje i to ne samo zbog njegove suštine. U njemu osim brutalnog rata ima i onih jednostavnih, skrivenih želja, osmijeha i ljubavi. Zbog toga kako je napisan čitatelju se čini tako blizak i stvaran, a to je upravo ono što me posebno oduševilo.
Karolina Obradović
