I nebo danas plače
baš kao i ja
Svojim teškim kapima
umiva zemlju
kao što i suze umivaju
moje lice
Čisti se duša od
nakupljenog tereta
što skrivala sam ga
od svih,
od same sebe…
I nebo danas plače
baš kao i ja
dok raspadam se
pod teretom boli
koja nikada ne nestaje
samo mi ponekad
dozvoljava da dišem…
I nebo danas plače
baš kao i ja
dok jecaj se pretvara u
krik
onaj glasni
što para grlo
svojim oštrim
rubovima
ne zacjeljujući nikada…
I opet danas nebo plače
svojim kapima
skriva me od pogleda
umivajući moju tišinu
hladeći otvorene rane
dok iznova pravim se
da sve u redu je…
Martina Kopić
