Jutro je
neko novo
ili bi barem trebalo biti
u ovom razornom
stanju svijesti
dok san još uvijek
pokušava preuzeti
mjesto nad stvarnošću…
Ali što je
to stvarnost?
U ovom svijetu
bez milosti?
Jutro je
neko novo
ili bi barem trebalo biti
u ovom beskrajno
sivom buđenju zore
dok oči teške su
od noćnih mora
što noćima
me proganjaju i
ne daju mira…
Jutro je
neko novo
i miris kave
širi se oko mene
opojno,
zavodljivo
dok zaboravljam sve
oko sebe i
ono unutar sebe i
samo pokušavam uživati
u još jednom jutru,
u još jednoj tišini…
Martina Kopić
