Proza

Tužno je jutro kad misli lete tamo gdje ne bi trebale biti… Tamo gdje su odavno čestice prašine trebale prekriti svu bol. Ništa manje ne

Svaki pad je odskočna daska za još snažniji zalet i viši let, okrunjen uspjehom i snagom neodustajanja. Tara W.

Gledam zapetljane riječi što se samo srcem otpetljati mogu.Zapisujem otiske dana što na svojoj koži osjetim.Zatvaram i otvaram prozore… jutro i noć.U nekim merdijanima i

Noć u kojoj sam ga ugledala ostala je najljepša noć uspomena.U njegovim očima i osmijehu vidjela sam anđela u obliku čovjeka.On je ispunio moj život

Lako je klonuti duhom zbog razočaranja na našem putu, ali važno je gledati na to kao na odskočnu dasku za nešto bolje što nam život

Vidimo li djecu oko nas?Čujemo li ono što njihove duše govore bez riječi?Svako jutro prije podne i svaki dan poslije podne vidim majku kako ide

Dragi moj prijatelju, (Namjerno pišem dragi jer si mi uistinu postao drag…)Želim ti se zahvaliti na svim tekstovima i citatima koje si mi poslao, kolega

Bože, hvala Ti na svim prošlogodišnjim lekcijama… Posebice na tome – što si me trajno odvojio od toksičnih osoba: prepunih zavisti, sujete i niskih frekvencija.

Letim sa stihovima sagrađenim od vjetrova.Na bedemima skrivenih svjetova, istina je tako rijetka na usnama.Sačuva čovjek svoju dobrotu, vodilja je u mom životu.I tako je

Budim se iz još jednog nemirnog sna,Sva u znoju i sa zujanjem u ušima,Opet mi je pao tlak i noćno preznojavanje je tu… Ne znam

Žalim što se nikad neću naćiU tvom okuPremda te skrivam u srcu,Pospremam u brazdu duboku.Tajnu dubine zna samo sjetaŠto me prati.Svakim danom i svakim trenomTa

Kad te ljudi stalno ranjavaju, ili očvrsneš, ili te nema. Ovo je posvećeno svima – koji se bore s nepravdom… Bila je to, vrlo turbulentna