Proza

Otvara kovertu i uzima pismo dok sjene jeseni lišćem oslikavaju slike na zidovima.Zastala je na trenutak kad je vidjela taj rukopis.Pismo od njega… on ne

Nevena je već sa pet godina ostala bez majke. Živela je sa bakom, očevom majkom. Otac joj je umro ubrzo nakon njenog rođenja.Jednog dana baka

Na odlasku zalupila sam vratima toliko snažno da su zidovi zgrade još uvijek lagano podrhtavali kada sam ljutito izjurila na glavna vrata. Nisam plakala. Bila

Danas tavani decu ne zanimajuigrice na kompu ih zabavljajukada bi doživeli naše igrarije po tavanimaviše bi cenili starije i smanjili između sebe nasiljeza nas su

“Ne volim da sam sam kada su praznici. Zato i putujem vozom.” Reče Putnik glave naslonjene na prozor kupea. “Ne da bih sa nekim razgovarao

Gubim se u sumraku svoje samoće. Sopstvena me hladnoća ubija. Toliko si mi potreban. Da oživiš radost u mojim očima. Znam, sada, kako je biti

Napokon tri neradna dana. Moći ću da se odmorim i posvetim čitanju i pisanju dokle god ne zaspim. Počeću da čitam knjigu koju sam kupila

Stela je petogodišnja devojčica koja je tek što je puštena van svog dvorišta doživela uvredu pa je krenula kroz šumarak da se isplače i okupa.

Tu je. I ja sam tu. Dobro je. Život je lijep. U trenucima kad sama ne znam kamo bih sa sobom, s koje planete da

Znaš postoje legende koje su zapisane, one koje se same pišu, i one o kojim će tek da se piše.Ona to nije, niti je ikad

Uvijek nešto čekamo, očekujemo. Nešto priželjkujemo, od nečega bježimo. A koga ja da čekam?Sve što sam ikad željela tu je, na dohvat ruke. Od onog

Zaustavljena u parku uspomena, dok krošnje hrastova nježno mrmore svoje priče, obavijajući me, kada ih lepet vjetra donese do mene, nježno me milujući po obrazima,