Proza

Slušaj kako…ne, gledaj kako…Kocke slažu, kocke ruše…Nekad su ljudski meridijani tako strani…Ostani…u ovom prostoru. Osjeti atmosferu, u koferu…kao da neka bića stanuju…Nije teatralno, kažem ti

Baka Milena je već u pet bila obučena i opasana uštirkanom keceljom. Maramu je zavezala ispod brade al’ je prethodno, iznad čela, napravila talase od

Lukas je bio tamnoput, dubokih modrih očiju.Imao je njegovanu i precizno oblikovanu bradu, bio je srednje visine, atletski građen s izraženim bicepsima i tricepsima te

Otvori oči…Ustani i razbudi se. Sanjao si je opet?Ne možeš to skriti, pitaš se gdje bi mogla biti?Zato sam ovdje po ko zna koji put.Vraćam

Svakog jutra miris krofni širio se ulicom Lipa mameći meštane da sa omiljenom poslasticom započnu dan. “Pekara kod Mice” bila je poznata baš po tim

Šetali se miš i slon šumom i odjednom slon jaukne. – Što ti je? – upita ga miš. – Mislim da mi je u peti

Pogledom usmjerenim u smrskano prednje staklo svog audija, Lukas je otvorio oči. Uplašenoi zbunjeno hvatao je zrak i duboko disao. Zračni jastuk prikovao ga je

Sjedio je za stolom, sjećam se njegovog lika.Iza njega na zidu bila je umjetnička slika s’ potpisom nepoznatog autora…U njegovim rukama bas gitara…Svirao je i

“Laro, čestitam, trudni ste!” Doktorovo inače ozbiljno lice ozarilo se predivnim osmehom.“Ali, to mora da je neka greška… Nemoguće… Ne želim dete.” Uspaničeno je odgovorila

Do mene sjedi čovjek.Oboje čekamo svoj red u banci, s brojem u ruci. On se doima nešto nervoznijim od mene, vjerojatno zbog čekanja. Promatram tog,

Znaš… duge su noći, a jutra se bude sutra.Tražimo, a nikako da nađemo…ili smo našli, a još ne znamo?Kako tražiti pronađeno?Ista pitanja i razgovori svaki

Raširi svoja krila anđele, neka let bude put u slobodu… Put prema nepoznatim krajevima. Nije tako strašno anđele, samo pusti se… Neka vjetar bude tvoj