Proza

Kad bi se vrijeme godinama i danima mjerilo da li bi među ljudima ljubavi bilo? Ovako ljubav mjeri vrijeme… a, ljudi vremenu taktove dva srca

Ozbiljan izraz na licu čoveka u belom mantilu govorio je više od reči.Igor naglo ustade sa stolice na kojoj je sedeo već dosta dugo i

Vrela noć uz miris mora…. Mladi ljudi opijeni od ljubavi i alkohola igraju u ritmu muzike iz bara. Lidija se kikoće šalama momaka koji pokušavaju

Ona ulazi u galeriju…Pogledom prelazi sliku po sliku u centralnom dijelu zastaje i vidi na velikom platnu svoj lik.Tragovi vina i vode. Pored slike sto

Na uglu, kraj groblja, Marina je prodavala cveće. Radila je to već godinama kako bi prehranila majku i sebe. Mama je već par godina bila

Bila sam veoma umorna te sam jedva čekala da legnem. Na noćnom sam ormariću ugledala knjigu neobična naslova: “Strašne bajke”. Nisam je mogla prestati čitati.

Razviti kritičko mišljenje spram tempa življenja i zavrzlama, koje nas snalaze svakodnevno- bit je produbljenog shvaćanja dinamičnog okruženja. Isto tako, vjerovati u vlastite sposobnosti i

Njih dvoje su se sreli i upoznali negdje baš u ovo vrijeme dok čitate.Ovaj dan i mjesec samo druga godina bi na kalendaru.On nemirnog duha…

Danas sam bila u jednom poštanskom uredu. Gospođa s druge strane šaltera bila je ljubazna, a kad sam joj dala svoju osobnu iskaznicu, lice joj

Dan 277… godina… 2017… grad ne mogu napisati.Ovo pismo možda završi u njihovim rukama.Vrijeme ljeta ka jeseni prešli smo nebrojeno mnogo kilometara.Ovih dana prati nas

U čoporu – nijesam opstajala. Voljela sam da dodirnem tuđe svjetove, da budem s ljudima, trudim se da ih volim i još više da ih

Marina je volela slobodno vreme da provodi na klupi, ispod jednog bagrema na keju. Prijao joj je mir i tišina. Čuo bi se tek poneki