
Sjela je na klupu pored njega… padale su prve pahulje snjega
Gledala je kroz prozor… bila je izvan prostora, izvan svega oko nje…Stavila ja naočale i vidjela još jasnije… netom kasnije izašla je vani.Stavila je kapuljaču,

Gledala je kroz prozor… bila je izvan prostora, izvan svega oko nje…Stavila ja naočale i vidjela još jasnije… netom kasnije izašla je vani.Stavila je kapuljaču,

Prostorijom se širila zamamna svježina cimeta i gorka slatkoća klinčića, dopirući do najsitnijih komadića zvjezdanog neba koje smo promatrali za vrijeme ultimativnog susreta. Zarumenjenost bijelog

Alarm na telefonu prekinuo je Sonjin bezbrižan san. Nevoljno je otvorila oči i pogledala u sat. Možda je ipak pogrešio alarm. Ali, nažalost, zaista je


Danas… prije nekoliko dana… a, ko zna i koliko.Da li je to uopšte i važno?Ne brojim dane… oni idu tačno onako kako žele…Znaš šta mi

Od kako mu je umrla žena, Milan je živeo sam sa sinom, u jednom malenom mestu. Bilo mu je teško da radi i brine se

Sedam sati i trideset minuta ujutru, ne moram da pogledam na sat da bi vam to rekla, moj um se svakog jutra probudi u isto

“Traži se mlađa osoba, koja zna dobro da čita, radi čitanja knjiga starijoj dami. Zauzvrat dajemo knjigu.”Maša se ozari i nesvesno vrisnu, kada je pročitala

Baš poput zatočenice najstrože čuvanih ustanova, godišnja doba provodila je kao sudionica misterija unutar sablasnosti kuće sazidane od neočekivanih zbivanja, razmatrajući razloge ustuknuća pred izazovima

Jesmo li se izgubili u bilješkama… u igraonici misli?Znamo li zaista borbe koje ljudi vode.Šta ih tišti, šta u njima vrišti.Kakva je to galama u

…Muzika se čula negde iz daljine mameći Lazara da krene ka njoj. Ogromna dvorana puna dama u balskim haljinama i mladića u svečanim odelima. Pogled

Te kasne jeseni, u stanu broj jedanaest uselila se udovica gospodina Martinovića. Gospođa Vera je bila žena u svojim kasnim pedesetim godinama sa najlepšim blagim