Proza

Davnog lipnja 2005. godine moj djed je počinio suicid iz samo njemu znanih razloga i ostavio oproštajno pisamce u obliku pjesmice… Već je od toga

Stojim pred tobom i gledam te u oči.Vraćam film, kasna noć, sjedim za stolom i večera se hladi.Kišne kapi idu niz prozore na staklo stavim

AKO, I SAMO AKO, OSJETIŠ LJUBAV TAKOSkupile se ljubav i sreća jedna drugoj odlučila da obeća, da im pristaje odjeća koju nose.Ljepotu života da ljudima

Pričao sam priču o nama.Kako smo se u noći boje ćilibara sreli draga kraj šardvana.Usred Bosne kose zanosne, usne od behara, badem oči, duge trepavice

Prebirem po ladicama sjećanja… Izronio je onaj 18. travanj 1998. godine kad sam prvi put osjetila svoju prvorođenu kćer kako se miče u mojoj nutrini

Stojim pred tobom i gledam te u oči.Vraćam film, kasna noć, sjedim za stolom i večera se hladi.Kišne kapi idu niz prozore na staklo stavim

Ljubav, miriše na irise.Na tebe i mene u davno vrijeme.Kad u klubu umjetnika pustimo pjesme od Rundeka.Gledamo se u oči i znam volimo se dovijeka.Lutamo

U daljini čuje se klasika i svira harmonika.Prsti tvoji putuju po dirkama.Zatvorenih očiju tvoje ruke note znaju i džez sviraju.Vjeruješ, da ona čuje tvoju muziku

Ljubav je… pa kako da to napišem, a da ne slažem? Kako da je opišem, a da ne pojednostavim? Možda je najbolje reći , ljubav

Soba u kojoj sam se probudila ima na sredini stol i dvije stolice.Vidim prozor i spuštenu roletnu.Da li je noć ili je dan?Igra li se

Kad se probudim u rano jutroČujem pjev ptica kroz otvoren prozor…Oh, kakva je blagodat živjeti blizu Starog grada koji je zapravo šumaI moći uživati u

Velika vrlina je biti dobar i poštuju je svi. To je kao da si dobio na duhovnom lotu ako usvojiš ovu vrlinu. To i nije