Proza

Nije vrijeme to što nas mijenja. Mijenjaju nas ljudi, mijenjaju nas mjesta.Pogledi, dodiri, riječi.Mijenjaju nas rane i ožiljci.Traume i skriveni osjećaji.Mijenja nas sreća, sitnice i

Gledali smo se neko vreme dok Sofija nije prišla.“Mama, da li je sve u redu? “Milan je tad pogledao ka njoj. Bila je očigledna sličnost

Vozim već noćima i vrte se pjesme na radio stanici.Samo jedna ima prijem u ovim daljinama.Svira rock… dobri stari rock. Gitara je na sjedištu jedini

Vraćajući se kući iz grada razmišljala sam šta da radim. Novac neću dobiti za ovu veliku porudžbinu i kao u inat ja sam ovoga puta

Prošlo je već nekoliko godina, a bol je i dalje jednako jaka. U ovo vrijeme kada proljeće smjenjuje zimu, još i više. Povremeno me toliko

Išla sam za nepoznatom gospođom ne znajući šta me čeka. Vrtela sam u glavi razne priče kako bih opravdala sebe zašto nemam registrovanu radnju. Nikad

Stiže jesen… Gotovo ni po čemu značajan dan započeo je ulaskom svjetlosti u zjenice crnih očiju. Opet sam zaboravila spustiti zastore- promrmljala sam. Bacam brzi

Večeras, sinoć kao i preksinoć je hladno. I sutra će veče biti hladno… ide zima.Mada ova hladnoća nije samo od toga što nam je pred

Ušla sam u kuću i odmah otišla u svoju sobu kako bih sakrila uznemirenost i suze od Mire. Ali brižnoj ženi kao što je ona

“Izlazi iz moje kuće, kurvo jedna! I nosi to tvoje derište odavde. Njega si prevarila ali mene ne. “ Bile su reči kojima sam ispraćena

Daleka je to zemlja o kojoj mnogi sanjaju, tek poneki u njoj obitavaju.U kamenitim predjelima gdje postoji jedna rijeka zalazak sunca se čeka.Ne zađe sunce

Bila je već sredina decembra. Sneg je baš tog dana zavejao grad. Putari, po običaju, nespremni, nisu stigli da očiste sve ulice. Samo glavne.To nije