
Čekam da odu uspomene… I odlaze li? Ne… vraćaju se
Prostorija, unutar prostora, odvojena zidom i vratima.Nasred prostorije telefon. Zvoni…on uzima telefon u ruke, sjeda na pod i podiže slušalicu.Čuje glas…Šta radiš?Sjedim na podu, čekam

Prostorija, unutar prostora, odvojena zidom i vratima.Nasred prostorije telefon. Zvoni…on uzima telefon u ruke, sjeda na pod i podiže slušalicu.Čuje glas…Šta radiš?Sjedim na podu, čekam

Draga osobo… ti koja se ujutro probudiš sa knedlom u grlu jer znaš da te čeka nova životna borba, borba za udah života, ne znajući

Kada bi srela desetogodišnju sebe, što bi joj rekla? Bi li je upozorila na budućnost? Na sve loše stvari? Ili bi je pustila da bude

1.Sokratov slučaj Robovi im oprahu noge kako bi legli za stol. Legli su i ručali, potom popiše gutljaj čista vina u slavu bogova, otpjevavši pean.

Čuješ li, nečujno nije samo se ućutalo i vješto se krije?!To je statika, javljaju da je nestala romantika.Stator je statičan, rotor je u obrtaju. Ljubavi


Danica je otresla prašinu sa sebe i pogledala je naokolo. Glava joj je pucala od bolova i još joj se mutilo pred očima, ali je

Mi nismo godinenismo veličina odjeće koju nosimonismo visinani boja koseili akne na rumenim obrazima.Mi smo sve knjige koje pročitamosve riječi koje izgovorimo.Mi smo jutarnji puknuti

Jesen kofere pakuje na put se sprema. Lišće je opalo, vjetrovi, i kiše ga sakriše.Sve te njene čarobne boje ostaju u sjećanju.Jesen prolazi, dolazi zima.

Ti,zašto te nitko nije naučioda ne možeš pretvoriti ljude u dom? Ljudi su rijeke i uragan.uvijek teku, jure, uništavaju i odlaze.Nestaju sa svime što staviš

Slušaj kako…ne, gledaj kako…Kocke slažu, kocke ruše…Nekad su ljudski meridijani tako strani…Ostani…u ovom prostoru. Osjeti atmosferu, u koferu…kao da neka bića stanuju…Nije teatralno, kažem ti

Nije laž ako ti kažem da sam te zavoljela zbog izgleda.Ali, nisi u pravu što si pomislio to što si pomislio.U tebe sam se zaljubila